filmclub

subota, 21.11.2009.

THE HURT LOCKER

Najbolje ocijenjen film ove godine od strane kritičara i jedan od najozbiljnijih kandidata za nadolazećeg Oscara je The Hurt Locker redateljice Kathryn Bigelow. Film ima pregršt vrlina: Jeremy Renner je odličan u glavnoj ulozi, film je fino režiran, stiliziran, ima nekoliko napetih i zanimljivih scena koje su odrađene u maniri vrhunskih trilera... Međutim, iako mi je jasno da Amerikanci imaju skroz drugačiju perspektivu prikazanih situacija i njihovi vojnici u Iraku su im osjetljive teme, ne mogu prijeći preko činjenice da je scenarij slabašan u odnosu na težinu teme, kao i sama razrada likova, vizualno šiša ono sadržajno by a mile i ostavlja na kraju dojam hladnoće i distanciranosti. Dodatno otežava i zadnjih nekoliko minuta filma koji nameću emociju koju je bilo teško uhvatiti kroz cijeli film. Strašno je kad se onaj brojač vrati na novi, veći broj. Ali strašno je to i bez tog filma, nije dovoljno izvući to u završnici kao as iz rukava i ciljati na težinu situacije za izvrsnost nekog filma.
OCJENA: 4

(500) DAYS OF SUMMER

(500) Days of Summer debitantski je uradak Marca Webba, a donosi ljubavnu priču koja ne samo da je neobično ispričana, nego je nevjerojatno privlačna, duhovita i tužna. Nije spojler, jer već u prvih nekoliko rečenica glavni junak će vas upozoriti kako ova ljubavna priča nema sretan kraj.
Zooey Deschanel privlačna je mlada glumica koja je nerijetko počela dobivati veće uloge u holivudskim filmovima, no nekako se isto tako često čini ne baš najboljim izborom za odabrane uloge. Riječ kojom bih ju najlakše opisao je - neprisutna. Ima neki taj duboki, odsutni pogled, neku tugu, sjetu, nešto s čime se može puno, ali ne i ono što se često od nje tražilo. Teško je iz nje izvući nešto ako ju primjerice stavite pored Marka Wahlberga u katastrofi zvanoj The Happening. No njen odabir za ovaj lik je pun pogodak, a njena uloga neprocjenjiva. No pravo malo otkriće (po ne znam koji put!) je upravo Joseph Gordon-Lewitt. Zapamtite to ime jer imam nekako osjećaj da je on - the next big thing. To je onaj mali iz 3rd Rock From The Sun, a glumio je i u 10 Things I Hate About You. Međutim, daleko je dogurao od tih početaka, ima tu neku neobičnu karizmu, podsjeća malo na Heatha Ledgera i strašno je talentiran. I ima iza sebe već nekoliko vrlo dobrih filmova koji nažalost nisu uspjeli naći put do šire publike (The Lookout, Mysterious Skin, Brick), no uz pohvale od strana kritičara, kako je krenulo, očekuje ga dobra budućnost.
Ovo je film uz koji se možete i nasmijati i rasplakati. Film koji ima priču, koji govori o nečemu, čiji redatelj ima jasnu viziju i osjećaj za detalje, čiji su likovi višedimenzionalni, koji ima nekog smisla, iako je romantična komedija i koji je jači od svih romantičnih komedija koje su se pojavile ove godine zajedno. U jednom od prethodnih postova spomenuo sam kako mi je Notebook jedan od dražih "ljubavnih teen" filmova, s odličnim mladim glumcima, Rachel McAdams i Ryanom Goslingom. Uz negdje na početku recenzirani In Search Of A Midnight Kiss i (500) Days of Summer može se pridružiti skupini.
OCJENA: 5

TAKEN

Taken je jedan od onih filmova koje publika voli. Klasična, relativno dobra akcijska pričica, glavni junak za kojeg navijamo (standardno dobar Liam Neeson) i niz napetih scena. Međutim ako ste ikad gledali seriju 24, bit će vam jasno kako jedna jedina epizoda te serije nudi više zanimljivosti, intrige i napetosti od ovog filma. Da uopće i ne spominjem slojevitost likova. Nisam slučajno povezao taj film i seriju. Glavnom junaku otmu kćer, a umirovljeni policajac ponovo nabacuje na sebe superman-plašt i kreće u potragu/osvetu. Da, tako nekako izgleda sinopsis prve sezone serije 24. Radije pogledajte seriju.
OCJENA: 3

ponedjeljak, 02.11.2009.

MAMMOTH

Ambiciozan najnoviji uradak Lukasa Moodyssona, švedskog redatelja filmova Fucking Amal, Lilja 4-ever i Together (sve redom iznadprosječna filmska ostvarenja), bavi se uglavnom temom međusobnog udaljavanja članova obitelji, na ovaj ili onaj način. Ne morate previše mozgati o temi, jasno vam je kroz cijeli film iscrtano - jedni imaju sve a nesretni su, a jadna sluškinja nema ništa osim ljubavi prema svojoj djeci, udaljena od svoje djece iz tko zna kojeg razloga. Doduše, razlog je izrečen. Nekoliko puta čak. Mama radi da bi sagradila kuću. Mama radi da bi platila školu. Mama radi da bi imali što jesti, i tako nam se redom serviraju razlozi... Mama na drugom kraju svijeta gleda krah američke suvremene obitelji koja ima sve ali jebiga...nešto im fali? Što? Nasilno se pokušava nametnuti da im fali zajedničkog vremena. No jednostavno ne pušim tu priču. Ni onu sluškinje. Sve je nategnuto preko mjere i ako malo razmislite o svemu, naći ćete puno pogrešaka. Sluškinji naravno siluju sina (ispričavam se zbog spojlera). Baš čudno. Gdje ga je i u kakvim uvjetima ostavila, mogla se pomiriti da će u najmanju ruku biti nesretan, a da mu se nešto ne dogodi su šanse skoro pa nikakve. Naravno, ona je vođena mišlju da je djetetu važniji novac nego majka. Iako dijete plače svaki dan na telefon da mu fali. I njoj se jadnoj srce slama dok ide po feštama, ima grijanje, struju, vodu, hranu, za razliku od njene djece kojoj baka ojašnajva da će dobiti novac ako se skidaju za odrasle ljude.
Michelle Williams pak tetura po stanu cijelo vrijeme. Ne ispunjava ju posao, ni dijete, ni život. I od takve majke bi valjda svako dijete pobjeglo brižnoj sluškinji koja ne izrezuje koru naranče za ručak kako bi pokazala da je kreativna. Međutim i dalje se inzistira na tome kako njima "samo fali zajedničkog vremena" i kako je to jedini problem. Tata naravno iz dosade poševi prostitutku na drugom kraju svijeta.
Činjenica je međutim da je dobar dok traje. Stvara dobru atmosferu, odlično je sniman, a tu je i nekoliko odličnih pjesama koje podižu atmosferu. Ladytron, Cat Power (izvrsna The Greatest), a u klubu zasvira i Ashanti. Uz malo manje mudrovanja oko globalizacije i jasniju razradu likova i motivacije istih, mogao je ovo biti puno bolji film. Jasno mi je da ga mogu jednostavno shvatiti kao film o lošim/nesretnim/izgubljenim ljudima, koji se često ponašaju nelogično i ostaviti to tako. Djelomično i mogu. Otuda i konačna ocjena. No ispod sve te površine, ambicija je ipak bila veća od rezultata.
U svakom slučaju, preporučujem film. U mom je društvu izazvao višednevne rasprave, ostatku ekipe se ipak svidio više nego meni.
OCJENA: -4

MY SISTER'S KEEPER

Notebook Nicka Cassavetesa (sin poznatog redatelja Johna Cassavetesa i glumice Gene Rowlands) meni je jedan od dražih ljubavnih filmova. S obzirom da isti redatelj potpisuje My Sister's Keeper, a kritike su bile vrlo slične (podijeljenje), s nestrpljenjem sam očekivao ovaj film. I u najmanju ruku snažnu priču. Ma i da je bila patetična, bilo bi bolje od ovoga. My sister's keeper je toliko neinteligentan i bezvezan film da je to skoro nevjerojatno. Dobar redatelj, dobra glavna glumica, dobra Abigail Breslin (poznajete ju vjerujem iz mnogo filmova, možda najbolje iz Little Miss Sunshine, za koju je ulogu bila nominirana i za nagradu Oscar) i što je najvažnije - DOBRA PRIČA. Priča od koje se mogao napraviti snažan, emotivan i velik film. Priča koja je ispričana beskrajno i nevjerojatno traljavo.
Sporedni glumci su izrazito loši i prva i glavna kritika ide upravo lošem castingu. Alec Baldwin odličan je u seriji 30 Rock. No mislim da je to ipak uloga koje se treba držati, a ne reprizirati ju po raznoraznim drugim filmovima. Scena u kojoj mala Breslin dolazi angažirati ga kao svog odvjetnika zapravo je komična. Kao da je došla nekom luckastom tipu s reklama za najnoviji mali kućni aparat, a ne jednom od najcjenjenijih odvjetnika. Jason Patric već se godinama vuče po filmovima C kategorije, ne znam otkud je on zalutao u ovaj film. Pojavljuje se u ulozi oca koji jedva da progovori dvije riječi u filmu, ali za ovu tragičnu priču svakako je bitno da pokaže svoj izvježbani torzo. Joan Cusak bi se pak trebala držati romantičnih komedija. Njena pojava i razgovori dolikuju nekoj kul, smiješnoj ali nesretnoj ravnateljici srednje škole, a ne sutkinji. Teta (glumi sestru lika Cameron Diaz) nema nikakvu funkciju u filmu, osim da se pojavljuje tamo kao neki statist. A lik Cameron Diaz koju inače jako volim potpuno je neshvatljiv. Nju, kao i većinu zapravo, uopće ne upoznajemo, niti nas je za njih briga. Neshvatljiv je njen odnos s likom Breslin, kojoj se jedva obrati u cijelom filmu (nemojte se stoga dati zavarti ovom slikom, ona je takva samo da privuče publiku dvjema hvaljenim glumicama). Niz nelogičnih situacija, nesimpatičnih likova (centralni lik glumi Sofia Vassilieva, meni osobno vrlo antipatična glumica još od serije Medij, uspješno je prenijela antipatije i na ovaj lik) i katastrofalna razrada teme čine ovaj film skoro pa nepodnošljivim. Abigail Breslin (koja mi čak inače nije pretjerano draga) jedina je svijetla točka ovog filma, još jednog u nizu koji zagrize previše no što može prugutati. Jezivo kalkulantskog i hladnog. A emociju koju ne uspijeva dobiti razradom teme i likova jeftino pokušava pridobiti kičastim pjesmuljcima koji nam kao djeci objašnjavaju situaciju koju gledamo i kako se moramo zbog nje osjećati.
OCJENA: 2

STATE OF PLAY

Film je korektan, tu je odlična glumačka postava (Mirren, Crowe i meni jedna od najdražih glumica mlađe generacije - Rachel McAdams), dobar redatelj (izvrstan The Last King of Scotland), na momente intrigantna priča... No u konačnici je sve to ipak viđeno već previše puta, predvidivo i isklišejizirano. Takvi filmovi fasciniraju u osnovnoj školi, danas (za bolju ocjenu) od filma tražim više od čiste korektnosti. Kad imate dobre točke koje ne možete spojiti u dobru cjelinu, teško vas može biti briga za likove i njihove nazovidramatične obrate.
OCJENA: -4

DRAG ME TO HELL

Iako nisam neki ljubitelj crtića i horora, moram priznati da nekako uvijek s nestrpljenjem očekujem neki dobar horor i neki dobar crtić. Drag Me To Hell privukao me već samim redateljem (Sam Raimi vraća se svom žanru), zatim se na to nadovezala i zanimljiva priča (zbog drskosti prema starijoj ženi na svom poslu, ova na glavnu nam junakinju baci kletvu zbog koje će umrijeti goreći u paklu, ako je se ne riješi. Lohmanica međutim nema pojma o čemu se radi...), a i Alison Lohman nije za baciti. Film je zapravo rađen po staroj dobroj jednostavnoj formuli po kojoj su se nekad radili horor filmovi. Istovremeno je strašan, zabavan, napet i uzbudljiv, no za razliku od sličnih koji u zadnje vrijeme pokušavaju isto, funkcionira nevjerojatno dobro. Prava mala poslastica.
OCJENA: -5

nedjelja, 01.11.2009.

P.S.I LOVE YOU, ....

Bez previše razmišljanja, jedan od najgorih filmova koje sam pogledao u zadnje vrijeme, a možda i ikad. S obzirom na to da sam pročitao knjigu, mogu samo reći da je ovaj film promašaj samo takav. I iako me nije ni knjiga nešto posebno oduševila, bilo je tamo nekoliko tužnih i nekoliko smiješnih trenutaka. I potencijala ne samo za dobar film, nego i za odličan. Uz dobrog redatelja i dobre glumce, mogao je ovo biti mali gorko-slatki film, koji će vam zasuziti oči i natjerati vas da razmislite o onome što imate i da to naučite cijeniti. Ovaj film je živi horor. Leluja među žanrovima, niti je duhovit, niti je tužan, a pokušava i jedno i drugo. Jeftino, ucviljeno, iritantno holivudsko ostvarenje koje mi je samo dodatno narušilo sliku o Hilary Swank, ionako precijenjenoj glumici. Ako tome dodamo i niz groznih sporednih likova...
OCJENA: -2


Jednako grozan je i The Ugly Truth. Dozlaboga iritantna Katherine Heigl već se u drugom filmu za redom ponaša neurotično i priglupo, ovisna o muškoj pažnji, vezama i ljubavi. Glavno da je izjavila za Knocked Up kako ženu predstavlja u lošem svjetlu. A i ne znam što bi Butleru da se prihvatio holivudskog smeća, i to ne prvi put.
OCJENA: -2


Ne znam što tjera sve te holivudske glumce na ovakve gluposti. Možda drugi glumci. Možda je Jennifer Aniston vidjela priliku da zavede još nekog filmskog partnera kojeg do sad nije, možda je ekipa u startu znala da ima glup film pa je novac odlučila vratiti tako da publiku privuče velikim imenima, možda možda.....No ta imena koštaju više nego je film zaradio..hm...Nemam pojma. Znam samo da je žalosno da se toliki novac baca na ovakve glupe filmove, da je publika zavarana jer misli da im je njihov omiljeni glumac napravio nešto zanimljivo pa onda i oni bacaju svoj novac i tako začarani krug. Ben Affleck, Jennifer Aniston, Jennifer Connelly, Bradly Cooper, Scarlett Johansson, Drew Barrymore.... Ne znam što im je ovo trebalo. Toliko životnih mudrosti u samo sat i pol. Prestrašno.
OCJENA: 2+


Ako pak s druge strane želite nešto bolju laganu komedijicu, pogledajte The Proposal. Ryan Reynolds je inače sav neki proziran, mlitav i bezvezan, ali ova uloga mu je nekako dobro legla. A Sandra Bullock je zapravo vrlo jednostavan slučaj. Dajte joj relativno dobar materijal s kojim može nešto raditi i bit će dobra. Iako i tu ima puno potencijala za klišeje i humor je nerijetko previše isforsiran, nekako je priča u konačnici ispala gledljiva i zabavna. Kad vas Hollywood navikne na svakakva sranja, treba odati priznanje i ovakvim filmovima. Ne postižu neku veću umjetničku vrijednost, ali barem se možete opustiti uz ovakav film i ne iritira.
OCJENA: 4

HANGOVER, I LOVE YOU, MAN

Dva filma koja su oduševila publiku, a koja su skroz prenapuhana - Hangover i I Love You Man. Zapravo se teško mogu odlučiti koji mi je bezvezniji i iritantniji. Nekoliko apsurdno preglupavih scena u Hangover (tigar zaključan u kupaonici, netko mu treba dati tabletu za spavanje koju su ugurali u komad mesa, i od SVIIIIH načina na koji se to može izvesti, lik odluči UĆI U KUPAONICU i (pazite sad!), ZATVORITI VRATA ZA SOBOM! I stoji pred tigrom. Tako treba. Iz kolegijalnost prema prijateljima pretpostavljam, da ne moraju gledati ukoliko bi ga tigar rastrgao na komadiće i pojeo. Sačuvaj Bože da mu je kroz odškrinuta vrata bacio pred njega taj komad mesa. Neee. To bi ipak bilo previše jednostavno. I imalo bi nekog smisla. A to se ovdje nije tražilo. To je samo jedan od bisera, ima ih još nekoliko.
OCJENA: 3+


...Ili početna premisa u I Love You Man. Lik traži drugog lika da mu bude vjenčani kum. Jer naravno, veća je sramota nemati kuma (iako ima i brata i tatu iiii...... imam suludu ideju, da mu je netko od njih bio kum....), nego ga naći preko interneta i ponašati se s njim kao da su zaljubljeni par. Pljesak holivudskoj gluposti i publici i kritičarima, kojima je valjda san napiti se do besvijesti s prijateljima, tako da se cijelu noć ponašaju poluretardirano i prepričavati svakodnevno intimne pričice sa svojom najboljom prijateljicom. Ups, vjenčanim kumom. I ne bilo kakvim. Kojemu je toliko u životu dosadno da promatra druge muškarce, položaj njihovih prepona i stražnjice i detaljno zna kad će netko prdnuti. Još jedan pljesak.
Zbog iznimne antipatičnosti obojice glavnih likova, extra minus bod.
OCJENA: -3

CORALINE, UP

Dva zanimljiva crtića, Coraline i Up. Coraline me nekako na samom početku osvojila. Zanimljiva, mračna priča o djevojčici nezadovoljnoj svojim roditeljima koja ulazi u tajni svijet gde je sve savršeno. Pa čak i previše savršeno. Nažalost, ne može se vratiti u stvarnost. Tako ukratko zvuči ova intrigantna priča koja nije primjerena djeci u svom sadržaju i jezivoj atmosferi, ali u svojoj histeriji i neujednačenosti ne doseže ipak te neke visine koje bi se dostigle da se u konačnici manje vodilo računa o djeci, a više o boljoj izvedbi cijele priče.
OCJENA: 4


S druge pak strane Up nam nudi klasičnu ljubavnu priču, priču o odanosti svojoj ljubavi ali i odanosti svojim prijateljima. O starcu koji je spreman na sve kako bi ispunio san koji je imao sa svojom preminulom suprugom, doći do slapova u Južnoj Americi. Priveže balone na krov kuće i krene u nezaboravnu pustolovinu na kojoj mu pridruži i nekoliko simpatičnih i vrlo duhovitih likova. Ne propustite!
OCJENA: 5

CONFESSIONS OF A SHOPAHOLIC

Od redatelja odličnih filmova Muriel's Wedding i My Best Friend's Wedding, dolazi nam Ispovijest jedne šopingoholičarke. Simpatični glumci, moglabit zanimljiva priča, no nespretno, histerično i glupavo izvedena.
OCJENA: -3

CHANGELING, GRAN TORINO

Dva novija filma Clinta Eastwooda, oba mlaka i hladna. Pretpostavljam da većina neće sa mnom dijeliti mišljenje, no već s Million Dollar Girl Eastwood je malčice prešao tu jednu granicu finog filma, a nakon ova dva filma i prilično zaglibio u holivudskoj površnosti i banalnosti. Mystic River ostaje njegov najbolji film u novijoj filmografiji, a primjerice Mostovi okruga Madison možda je najbolji primjer do kojeg dometa može ići emocija u nekom filmu, bez da se na njoj tako nasilno inzistira kao npr. u Changeling i Gran Torino.
OCJENA (za oba filma): -4

BRüNO

Nakon urnebesnog Borata, jednako urnebesan Brüno. Za većinu onih koji nisu shvatili film i kojima je možda bilo neugodno, a po raznim reakcijama na film, vidio sam da je tako - joke is on you. Pogledajte i vrlo zanimljiv Religulous, redatelja Borata i Brüne, Larryja Charlesa.
OCJENA: 4+

BRIDE WARS

Besmislena i blesava pričica, niz nelogičnih scena i onih koje bi trebale biti smiješne, a nisu. I iritantna Kate Hudson (u ovom filmu aka Jennifer Lopez). Pa tko voli....
OCJENA: 2+

subota, 21.02.2009.

RACHEL GETTING MARRIED

Nakon što sam odgledao Rachel Getting Married rekao bih da Kate Winslet ipak još malo pričeka na svog Oscara. Nisam ljubitelj ni lika ni djela Anne Hathaway, no njena izvedba u filmu bolja je od svih nominiranih u kategoriji najbolje glumice u glavnoj ulozi. Toliko uspješno prenosi tjeskobu i očaj da nisam siguran da sam to vidio još od Broken English s odličnom Parker Posey. Priča je to o djevojci koja sa rehabilitacije dolazi na sestrino vjenčanje, njen dolazak izaziva nemir u obitelji, a razotkriva i neobične odnose s ocem i majkom (odlična Debra Winger). Ne znam jeste li gledali Seven Pounds s Will Smithom, no njegov efekt interpretacije glavnog lika upravo je suprotan efektu interpretacije Anne Hathaway. Najzanimljivije je zapravo to što rade skoro identične stvari. Hodaju uokolo zbunjeni, izgubljeni, suznih očiju i s podrhtavajućim usnicama, traže smisao i nadu. S tim da sam Smitha jedva mogao gledati, iziritiran lošom glumom i predvidljivom i cmizdravom pričom, a Hathaway se zauvijek promijenila u mojim očima ovom ulogom. Istina, nije joj trenutno trebao Bride Wars s kraljicom loših filmova Kate Hudson, no siguran sam da će se ovim filmom premetnuti u A ligu glumaca i da će ovakvih izvedbi s njene strane biti još mnogo.
U kategoriji malih komornih drama koji se bave velikim temama, film je svojevrsno remek djelo. Dirljiv i gorak, uznemirujuć u razradi teme, sa odličnim glumačkim ansamblom u portretiranju likova sa svim njihovim manama. Prepuštam uživanje u Benjaminu Buttonu i The Reader nekom drugom, ja sam uživao u ovome. Film je režirao Jonathan Demme (Melvin and Howard, The Silence Of The Lambs, Philadelphia), osvojio je brojne prestižne nagrade, a sutra nevečer držim palčeve za Anne Hathaway na Oscarima.
OCJENA: 5

utorak, 17.02.2009.

REVOLUTIONARY ROAD, THE READER

Kate Winslet osvojila je ove godine 2 Zlatna Globusa, jedan za film Revolutionary Road u kategoriji najbolje glumice u glavnoj ulozi (drama), a drugi za film The Reader u kategoriji najbolje glumice u sporednoj ulozi (drama). Za nagradu Oscar dobila je tek jednu nominaciju, no smjestili su njenu ulogu u filmu The Reader u kategoriju glavne glumice i izazvali velike polemike. Rekao bih čak da su joj time smanjili izglede za pobjedu u toj kategoriji, no vjerujem da su svjesni poteza i da će nagradu dobiti. Glavne konkurentice su joj Meryl Streep i Anne Hathaway, no Oscari su ponekad skloni ispravljanju starih pogrešaka, a ta činjenica ide na ruku Kate Winslet.
Podsjetit ću, Kate Winslet nominirana je 6. put za nagradu Oscar, a svakom novom nominacijom oborila je rekord za najmlađu glumicu koji je uspjelo ostvariti dvije nominacije (22 godine), pa tako i svaku slijedeću, a s trenutno 33 godine, najmlađa je sa 6 nominacija. Evo i još malo statistike: postala je druga glumica koja nije dobila nominaciju za nagradu Oscar, a prethodno je za istu ulogu (Revolutionary Road) dobila nagradu Golden Globe. Akademija ne dozvoljava da ista osoba bude nominirana dvaput u istoj kategoriji, a njenu ulogu u filmu The Reader uvrstili su u kategoriju - glavne uloge. Imao sam priliku pogledati oba filma i odlučio sam vam ih zajedno predstaviti.


Nakon Oscarom nagrađenih American Beauty, Road To Perdition, te Jarhead, Revolutionary Road je 4. film sama Mendesa. Udružuje Kate Winslet i Leonarda di Capria po prvi put nakon Titanica (u filmu je i Kathy Bates koja je također s njima glumila u Titanicu), a bavi se iznimno teškom temom. Usporedio bih ga u tom smislu s American Beauty, no rekao bih zapravo da je za nijansu manje pretenciozan i dopadljiv.
Teškom mukom borio sam se sa izborom Leonarda di Caprija za ovu ulogu. Još uvijek ne mogu shvatiti odluke nekih od najboljih redatelja koji odlučuju gurati u velike i važne uloge određene glumce, zanemarujući pritom (u ovom konkretnom slučaju), njihovu fizionomiju. Pored toliko talentiranih mladih glumaca, nije mi jasan ovaj izbor ni najmanje. Tim više što se njega koji još uvijek izgleda kao da ima 16 godina pokušava spariti s rasnom, razvijenom i lijepom ženom kao što je Kate Winslet. I nije da imam nešto protiv glumca kao glumca. Na kraju krajeva, kad sam se prepustio i odlučio svim silama zanemariti tu činjenicu, a i kako je film odmicao, a glavni muški lik postajao sve jasniji i razrađeniji, prestalo mi je smetati. To je odlika dobrog glumca. Kad stavi na stranu sve prethodne antipatije i dopusti vam da uživate u trenutku i izvedbi. Vrlo dobar je u svojoj ulozi u konačnici, ne mogu reći da nije. Prenio je emociju i zapravo ostvario jednu od svojih najboljih uloga, no ipak ne bi trebalo biti tako teško doći do te točke i ostajem pri svome kako se za određene glumce trebaju pisati i posebne uloge, a ne kako je svaki glumac dorastao svakoj ulozi jer ga je dotični redatelj uzeo pod svoje okrilje i silom od njega pokušava napraviti ozbiljnog glumca. Uostalom, ako Jack Black i Ben Stiller moraju u većini filmova raditi budalu od sebe jer izgledaju tako kako izgledaju i svi su svjesni da će teško postići neki bolji efekt u nekoj dramskoj ulozi, ne vidim razloga da se isto tako ne postupa i s glumcima koji možda nemaju tako neko izraženo "svojstvo" poput viška kilograma ili glupaste face.
Kate Winslet s druge pak strane - odlična. Njena izvedba očajne kućanice maestralna je i žao mi je što je ostala uskraćena za nominaciju i za ovaj film (od glumaca nominiran tek Michael Shannon za ulogu psihički nestabilnog sina susjeda).
Film se bavi nedostatkom komunikacije, zanemarivanjem tuđih potreba, želja, nadanja. U jednom trenutku stvari počnu izmicati kontroli i postaje jasno kako je trebalo samo malo da stvari budu bolje. Kako to uglavnom u životu i biva. No ljudi nisu spremni slušati tuđe potrebe. Vode se linijama manjeg otpora i postaju nažalost toga svjesni tek kad postane prekasno. Vrlo dobro portretiran je i odnos prema djeci. Vjerujem da je između četiri zida mnogih obitelji puno osobnih tragedija za koje nitko ne zna. Te koje se skrivaju i o kojima se ne priča često su teže i dugotrajnije od onih koje ljudi vide i čuju.
Volim u konačnici film sagledati iz svih aspekata i često pozitivna završna ocjena proizađe iz istog onog razloga iz kojeg proizađe i neka negativna za neki drugi film. Isti elementi ne funkcioniraju svugdje jednako, a nekad su neki drugi preslabi da odvuku pažnju. Na sreću, slično kao i u filmu Doubt, Revolutionary Road nudi odlična glumačka ostvarnja koja uspješno skreću pažnju s drugih manjkavosti.
OCJENA: -5



Nakon odličnih Billy Elliott i The Hours Stephena Daldryja, The Reader je pak došao kao svojevrsno razočaranje. Usporedio bih ga zapravo s The Curious Case Of Benjamin Button. Velika priča s dobrim glumačkim ostvarenjima, no traljavo i površno ispričana. Kad se film odluči baviti "velikim" temama kao što su život, starenje, smrt ili pak u ovom slučaju sve to s dodatkom srama, kajanja i tragedije, onda se očekuje (barem od većih i hrabrijih redateljskih imena) da pristupe temi na ozbiljniji način. Da ju obrade jezgrovito i ne koriste jeftine trikove (kakvih u ovom filmu ima nekolicina) kako bi svojim glumcima/filmu osigurali kakvu nominaciju za neku prestižnu filmsku nagradu. Odnos dvoje glavnih nije me dotaknuo ni najmanje. Svaka napetost i zanimljivost prvog dijela filma nestaje prelaskom na sudski proces i "šokantnim" otkrićem. Koje ne samo da nije šokantno, nego uporno pokušava prenijeti neke isforsirane emocije i pogrešne poruke. Nije me bilo briga za lik ni prije tog saznanja, nakon istog još manje.
Kate Winslet standardno dobra, tu je i vrlo dobar David Kross te vječito patnički raspoložen Ralph Fiennes, s istim izrazom lica u zadnjih nekoliko filmova, no preslabo je to za jedan film koji će se za nekoliko dana boriti za Oscare u kategorijama najboljeg filma, režije, scenarija i glavne glumice.
OCJENA: -4

nedjelja, 08.02.2009.

SLUMDOG MILLIONAIRE

Slumdog Millionaire pogledao sam prije svih do sada ovdje recenziranih filmova, no nekako sam uvijek pisao o onom koji je najfriškiji kako ne bih ostao samo na osnovnom dojmu, nego se prisjetio detalja, prednosti i mana filma.
No nisam se bojao da ću išta od toga zaboraviti u slučaju Slumdog Millionaire jer je to jedan od onih filmova koje nikad ne zaboravljate. Ja sigurno neću. Mogao bih se sad sjetiti nekoliko vrlo dramatičnih i teških scena iz raznih filmova, kojima je osnovna svrha dirnuti vas, rasplakati, a koje me nisu ni rasplakale ni dirnule. Slumdog Millionaire je. Uvijek me zapravo najviše dirnu situacije veće od prikazanog okvira - ljubav veća od života, nepobjediva i koja sve nadilazi. Ne dramatične situacije, vrištanja i plakanja, nego šira slika, ukupna poruka koja nema toliko veze s određenom scenom koliko cjelokupnom pričom.
Priča je ovo o mladiću koji se pojavljuje na kvizu Tko želi biti milijunaš, a radnja je smještena u Indiju. Dev Patel odličan je u naslovnoj ulozi, a pratimo njegov put kroz kviz i saznajemo kako je kroz odrastanje naučio odgovore na postavljena pitanja. Međutim način na koji je došao u životu do tih odgovora mučan je, slučajan i vrlo često tragičan. Vidio sam niz apsurdnih pitanja i komentara po forumima - Milijunaš se ne prikazuje uživo; kako to da su mu postavljena baš ona pitanja koja je znao (iako je situacija od početka jasno postavljena - pratimo kako je netko tko je OSVOJIO milijun naučio kroz život odgovore); nema kemije među glavnim likovima (kad se točno trebala dogoditi, kad su imali 10 godina?); neuvjerljiv odnos glavnih likova (meni je itekako uvjerljiv, svjestan sam od samog početka cijele situacije. Nisam se ni u jednom trenutku osjetio kao da netko podvaljuje zaljubljenost i ljubav u klasičnom smislu riječi. Njih veže prijateljstvo, odanost i obećanje. Nešto što im daje nadu da prežive svaki novi dan).......
Vizualno fascinantan, odlično režiran (Danny Boyle), s odličnom glumačkom postavom (sve pohvale izvrsnoj djeci- glumcima, oni su nositelji ogromnog dijela), sadržajno brutalan, uzbudljiv, dirljiv, tragičan i magičan. Ovo je film koji ne smijete propustiti. Film je osvojio 4 nagrade Golden Globe, sve za koje je bio nominiran (film, redatelj, adaptirani scenarij, originalni score), nominiran je u 11 kategorija za nagradu BAFTA, te u 10 kategorija za nagradu Oscar (film, redatelj, adaptirani scenarij), a osvojio je i brojne druge nagrade te se našao na popisima brojnih lista najboljih filmova prošle godine. I da, kičast je.
RT: 94%
IMDB: 8.7
OCJENA: 5

VICKY CRISTINA BARCELONA

Čar filma je između ostalog znati od obične i jednostavne priče napraviti zanimljiv film. Scenarij, glumci, glazba...sve su to sastavni dijelovi, no redatelj je taj koji sve drži u svojim rukama. Kod Woodyja Allena je pak sve moguće. On je u stanju napraviti genijalan film (Annie Hall), ali je isto tako u stanju raditi svakakve "gluposti". No ono u čemu se razlikuje od drugih je ta neka čudna sposobnost da i od gluposti ispadne gledljiv film. Nakon donedavnih vrludanja i lutanja (Small Time Crooks, The Curse of The Jade Scorpion, Hollywood Ending, Melinda & Melinda), uspio je bio konačno snimiti i pravi "ozbiljan" film, Match Point. Kako je i sam rekao, smatrao je da je to možda njegov najcjelovitiji film. Match Point predstavio ga je u jednom novom svjetlu, zakoračio je na jedan novi teritorij i pokazao se odličnim. No putanja se opet spustila s filmovima Scoop i Cassandra's Dream i ostalo je opet čekati Allena u pravoj formi.
Vicky Cristina Barcelona je film koji zasigurno spada u top formu. Vrckasti, duhoviti i zanimljivi dijalozi, zanimljiva priča i vrlo dobri glumci glavno je obilježje filma. Najslabija karika, usudio bih se reći - Scarlett Johanson. Odlični su s druge pak strane Rebeca Hall i Javier Bardem, no ovaj film definitivno pripada Penelope Cruz. Prekrasna kakva je, doslovce uleti u film i ukrade ga u sekundi hipnotizirajući gledatelja svojom pojavom. Ne bih se začudio da osvoji i nagradu Oscar za svoju ulogu u filmu, a iskreno se nadam da će se to i dogoditi.
OCJENA: 5

nedjelja, 01.02.2009.

BURN AFTER READING

Nisam neki ljubitelj filmova braće Cohen pa kad vidim u najavi "novi film braće Cohen" ne dira me previše ta informacija. Imam nekako osjećaj kao da cijelo vrijeme tapkaju po istom mjestu i da je tanka ta linija između mjesta gdje će se zadržati unutar granice dobrog, zanimljivog i intrigantnog (Fargo, No Country For Old Men) i onog gdje odlaze u svoje komedije u kojima dopuštaju glumcima da postanu dozlaboga iritantni (Clooney - već drugi put, Hanks, Pitt). Priča ima zabavnih elemenata, pohvale idu i Frances McDormand i uvijek odličnoj Tildi Swinton. No pustiti Clooneya i Pitta s uzice (a obojica mogu biti vrlo dobri) i udovoljiti im da se glupiraju, afektiraju, meni nije ni zabavno ni smiješno. Barem ne u ovom filmu i ovakvoj radnji. Nije drama, nije komedija, nije triler, a nagurava svega pomalo. Uz forsiranje humora. Pogledat ću radije onu drugu braću i uz njih se zabaviti. Farrelly braću.
RT: 78%
IMDB: 7.4
OCJENA: 3+

četvrtak, 29.01.2009.

HAPPY-GO-LUCKY

Sally Hawkins dobila je između ostalog (Golden Berlin Bear, British Independent Film Award, Satellite Award...) za svoju ulogu u filmu Happy-Go-Lucky nagradu Golden Globe za najbolju glumicu u komediji ili mjuziklu. Nije međutim dobila nominaciju ni za BAFTA nagradu, ni za nagradu Oscar. Jako čudno, rekao bih. Osim što je ostvarila izvanrednu ulogu u filmu, u najmanju ruku se očekivalo da će joj njeni Britanci dati priznanje. Na nadolazećim Oscarima film će se tako boriti samo u kategoriji najboljeg originalnog scenarija. I to je već veliko priznanje, no Hawkins je svakako zaslužila boriti se za kipić. Film nije previše dopadljiv i mislim da će se naći puno njih kojima se možda uopće neće svidjeti. No ono što je mene osvojilo već nakon nekoliko minuta je (zapravo skoro uvijek) odličan scenarij Mikea Leigha. Neobična priča koja prati nekoliko dana u životu jedne djevojke može se zapravo prepričati u dvije-tri rečenice. Nema prevelikih iznenađenja, skoro ništa se zapravo ne događa. No to je u stvari život. A Mike Leigh je jedan od najvještijih koji se bave ljudskim životom, najčešće onim iz srednje ili niže klase, njihovim svakodnevnim situacijama i banalnostima. Teško je odmah od početka zavoljeti lik Sally Hawkins. Čak je pomalo iritantna na momente. No polako ali sigurno svakom minutom filma postaje sve draža i vežemo se uz nju. Njen smijeh, njena naivnost, njeno (prividno) ignoriranje određenih stvari i situacija s vremenom dobivaju novu dimenziju. Podsjeti na početku na dijete koje se nekontrolirano smije svemu što je novo, škakljivo i na prvu neobično. No onda vas samo odjednom udari stvarnost. Postalo mi je od jednog trenutka teško uopće ju doživljavati kao sretnu osobu. Njen obrambeni mehanizam nije onaj kojeg gradi većina ljudi. Onda je odlučila boriti se sa stvarnošću na svoj način. To je ono najdirljivije u filmu. Slatko, a tako gorko i tužno. Ta slojevitost i nijanse koje daju svom liku bez puno priče i objašnjavanja odlika je samo velikih glumaca i velikih redatelja.
Film možete potražiti na dvd-u.
RT: 95%
IMDB: 7.3
OCJENA: 5

srijeda, 28.01.2009.

LET THE RIGHT ONE IN

Nisam neki preveliki ljubitelj horora ni filmova o vampirima. Zato vam moram s oduševljenjem predstaviti Let The Right One In, švedski film koji vas od samog početka zgrabi i ne pušta vas do samog kraja. Zapravo ga vrlo lako možemo nazvati - intimna ispovijest jednog vampira.
Kad pišem o filmu, svakako uvijek pokušavam izbjeći pisanje o radnji i spojlanje jer ne želim pokvariti užitak gledanja, no ovdje je stvar prilično jednostavna. Čak i da vam napišem o čemu se točno radi, mislim kako biste jednako voljeli ovaj film. Jer ne radi se ovdje toliko o radnji i situacijama (takve priče imali smo već prilike gledati), koliko uglavnom o atmosferi i odličnim glumcima - neobičnoj kemiji glavnih glumaca i načinu na koji se povezuju i razumiju. Priči o usamljenosti i odlazak u nepoznato i neočekivano. Nema jeftinih trikova zastrašivanja, nema previše akcije, no kad se netko na pravi način pozabavi pričom i odnosima, jezivo postaje jezivije, strašne scene postaju još strašnije....
Američka verzija filma već je u pripremi. Redatelj filma nije oduševljen tom činjenicom, istaknuo je kako se boji da će film biti previše mainstream. Scenarist i autor knjige pak pozitivnije je nastrojen i nada se dobrom rezultatu budući da će film biti sniman po njegovoj knjizi, a ne filmu. Sumnjam međutim kako će lako naći ovakvu glavnu glumicu, naprosto savršenu u svojoj ulozi.
Film je prikazivan po raznim filmskim festivalima, osvojio je mnoge nagrade, a našao se i na mnogim listama najboljih filmova prošle godine. Zasluženo.
RT: 97%
IMDB: 8.2
OCJENA: 5

utorak, 27.01.2009.

EDEN LAKE

U ovo naše vrijeme razbijanja svega oko sebe, ispoljavanja bijesa na nedužnim ljudima po gradu, mlaćenja, premlaćivanja, neodgoja i svega onog lošeg i ružnog u ljudima, Eden Lake došao je kao dodatni nemir. Možda u neko drugo vrijeme ovaj film ne bi imao takav učinak na mene kao gledatelja, no kad je nešto takvo stvarnost oko nas, to je loš znak. Nešto slično ponudio je nedavno Neil Jordan u filmu The Brave One s odličnom Jodie Foster. Po reakcijama ljudi, shvatio sam da većina nisu ljubitelji filma, meni je bio odličan.
Ukratko, mlada učiteljica dolazi sa svojim dečkom na izlet pored jezera. On ju namjerava zaprositi, no njihovu idilu pokvari grupa maloljetnih bulija kojima je dosadno i odluče ih maltretirati. Počne bezazleno, no pretvara se u nešto neočekivanih i katastrofalnih razmjera. Možda sam malo i osvetnički nastrojen, no svakako je najveći gušt u takvoj situaciji vidjeti da se nekome takvom vrati milo za drago. Vrhunac filma mi je stoga bio kad se glavna glumica napokon odvaži na drastiče mjere. I iako i tada nesigurna i uplašena, ostaje visiti u zraku zašto je toliko čekala, a tu je i nekoliko nelogičnosti (njeno penjanje na kućicu - kako to nitko nije čuo, vidio, i k tome zanemario činjenicu da je možda gore, valjda poznaju šumu u kojoj su očito svakodnevno, spuštanje sa zaručnikom u vodu ispod kolibe, nekontrolirano vrištanje nakon što ozlijedi nogu iako zna da ju slijede, no najviše od svega ostao mi je upitnik nad onih nekoliko sati koje je provela u onom malom skrovištu nakon što su joj oteli zaručnika).
Međutim, pomislio sam na kraju slijedeće - ako nakon toliko nelogičnosti film u konačnici nije loš, onda sigurno nije loš. Konačni dojam zapravo dolazi iz zadnjih 10ak minuta filma. Strašnih i neočekivanih. Natjerao me da po milijunti put razmišljam o odgoju. Nemojte misliti da su nasilnici negdje tamo daleko. Oni su tu, svuda oko vas. Ljuti su, zli i samo čekaju. Dosadno im je. Roditelji im vjerojatno nisu ništa bolji, jer sve dolazi iz obitelji. Sve zajedno ih treba pozatvarati i nikad ih ne pustiti na slobodu. Nisam siguran da vjerujem u rehabilitaciju ni altenativne mjere. Zlo je duboko ukorijenjeno u čovjeku. Ni šamar ni batine ni razgovor, ništa neće pomoći. Dugotrajan je taj proces, može trajati mjesecima i godinama, a sustav (naš prvenstveno) zakazuje big time. I da, ne dajmo djecu homićima i zabranimo potpomognutu oplodnju! Pa toliko je na svijetu idiota i luđaka koji smiju i mogu imati dijecu, svi jedva čekamo njihova nova nasilja i zločine.............
RT: 83%
IMDB: 6.9
OCJENA: -4

THE SECRET LIFE OF BEES

Secret Life Of Bees ima svojih vrlina. Zanimljiva pričica, nekoliko dobrih glumaca, ali i nekoliko dirljivih trenutaka od kojih će vjerujem mnogima zasuziti oči. Međutim u cjelini se teško oteti dojmu kako bi film mogao biti puno bolji u rukama drugog (boljeg) redatelja. Alicia Keys neobično je iritantna sa svojim usporenim treptanjem i mlitavom prisutnošću, Sophie Okonedo također povremeno ide na živce, lik Paula Bettanyja teško je shvatiti unatoč objašnjenju, a tu je i još nekoliko nespretnih rješenja koja otežavaju sklapanje filma u finu cjelinu. Priča je dirljiva sama po sebi, no teško funkcionira kao cjelina, na mjestima patetična i slatkasta, nošena tek pokojim dramatičnim ispadom male Dakote Fanning. Sve ostalo kao da je u funkciji promocije mladih, "talentiranih" crnkinja. Čudno da onda barem jednoj nije uspjelo zasjeniti Dakotu Fanning.
RT: 56%
IMDB: 6.8
OCJENA: 3+

nedjelja, 25.01.2009.

DOUBT

Koliko ste daleko spremni ići ne biste li dokazali da ste upravu iako niste sigurni da jeste? Je li u redu lažima doći do istine? Opravdava li cilj sredstvo? To su samo neka od pitanja koja postavlja film Doubt, nominiran ove godine za nagradu Oscar u kategorijama najbolje glumice u glavnoj ulozi (Meryl Streep, 15. nominacija), najboljeg glumca u sporednoj ulozi (Philip Seymour Hoffman), najbolje glumice u sporednoj ulozi ( Amy Adams i Viola Davis), te najboljeg scenarija po predlošku (John Patrick Shanley, redatelj filma, po čijoj je predstavi rađen film). Glumci su redom izvrsni. Streep i Hoffman samo su potvrdili svoju kvalitetu, no Amy Adams zaista je the next big thing. Nakon odlične uloge u filmu Junebug za koju je dobila i svoju prvu nominaciju za nagradu Oscar, hvaljene uloge u filmu Enchanted, ove godine drugi put je nominirana za tu prestižnu nagradu, a sa Meryl Streep ponovo će se udružiti i u filmu Nore Ephron - Julie & Julia. Mali biser ovdje je i snažna pojava Viole Davis, u ulozi majke dječaka oko kojeg se vrti priča. Pojavljuje se na samo nekoliko minuta, no zasluženo će se ove godine i ona boriti za zlatni kipić.
Glavni aduti filma su dakle zasigurno njegovi glumci i portretiranje likova. Teško je odabrati stranu, nema pozitivaca i negativaca, ljudi igraju ljude s vrlinama i manama. Loptica se prebacuje s jednog kraja terena na drugi, ništa nije crno-bijelo, a sve zahvaljujući odličnim glumcima. Pažnju na sebe premjestili su čak i sa same težine priče. To nije kompliment, no toliko je kvalitete u filmu, da je na kraju čak i zanemarivo.
RT: 78%
IMDB: 8.2
OCJENA: 5

petak, 23.01.2009.

THE WRESTLER

Siguran sam kako svatko tu i tamo naiđe na neki film prema kojem mu se već prije gledanja stvori određena odbojnost. Meni se to dogodi često i gotovo uvijek imam dobar instinkt. Nisam mogao odgledati do kraja ni The Women, ni 27 Dresses ni P.S. I Love You. I vjerujem da je svaki od njih našao svoju publiku, ali ja nisam izdržao. Takvi filmovi + svi oni u kojima glume Kate Hudson, Matthew McConaughey i Owen Wilson meni su jednostavno previše.
Marisu Tomei ne cijenim nešto previše i u tren oka svrstao bih ju u kategoriju "slučajnih" Oscara. Pod tim podrazumijevam ili kako nije zaslužen (Catharine Zeta Jones) ili kako izvan tog filma glumac nije napravio skoro nikakvo važnije ostvarenje (Mira Sorvino). Izuzev filma In The Bedroom u zadnjih 10ak godina nije ponudila ništa vrijedno posebne pažnje. A o Mickeyu Rourkeu stvarno nemam puno za reći, nisam ga nikad ozbiljno doživio. Nisam stoga imao preveliku želju za gledanjem ovog filma. No ono što su oboje ponudili u dirljivom i snažnom filmu The Wrestler ne samo da je vrijedno pažnje, nego je maestralno. Rourke valjda nikad nije bio ružniji, Tomei je pak zgodnija nego ikad (većinu filma polugola), no sve je zasjenilo odlično portretiranje izgubljenih, usamljenih i slabih osoba, a uloge u kojima se pojavljuju kao da su pisane za njih. Oboje su zasluženo nominirani i za nagradu Oscar (najbolji gllumac u glavnoj ulozi; najbolja glumica u sporednoj ulozi), a moram spomenuti i vrlo dobru Evan Rachel Wood. Film je režirao Darren Aronofsky (Requiem For A Dream, The Fountain), film je između ostalog osvojio i Zlatnog Lava na filmskom festivalu u Veneciji. Mickey Rourke osvojio je pak nagradu Golden Globe za najboljeg glumca u drami.
RT: 98%
IMDB: 8.6
OCJENA: 5

IN SEARCH OF A MIDNIGHT KISS

Od relativno nepoznatog redatelja i scenariste Alexa Holdridgea dolazi nam ovaj "mali" film koji se na filmskim festivalima počeo pojavljivati još tamo 2007. godine, a tek nedavno doživio je svoj uzlet. National Board of Review stavio ga je na svoju listu najboljih 10 filmova prošle godine, a tu je i još nekoliko drugih priznanja po raznim festivalima. Odlučio sam ovaj film predstaviti odmah nakon Nick and Norah's Infinite Playlist upravo zbog slične tematike. Uvjetno rečeno. Jer iako se oba filma bave neobičnim putevima ljubavi i zaljubljivanja, In Search Of A Midnight Kiss mnogo je mračniji i ozbiljniji film. Likovi nisu dopadljivi, vuku za sobom terete prošlosti, rezignirani su i oštećeni. I iako na plakatu stoji "od producenata filma Before Sunset", moram upozoriti sve one koji nisu ljubitelji spomenutog filma (taj sam i sam) kako se radi o znatno boljem filmu -emotivnijem, zanimljivijem i manje pretencioznom. Moram na kraju spomenuti i odlične glavne glumce u svojim ulogama.
RT: 85%
IMDB: 7.4
OCJENA: 5

NICK AND NORAH'S INFINITE PLAYLIST

Cura ostavi dečka, dečko pati, a pred nosom mu je cijelo vrijeme prava ljubav. Nick and Norah's Infinite Playlist simpatičan je filmić koji se zapravo bavi temom koju smo imali prilike vidjeti na filmu valjda nekoliko stotina puta. Najmanje. Međutim šarm glavnih glumaca i nebične okolnosti u kojima se neprestano nalaze dovoljan je razlog da ga se izdvoji iz mase istih i sličnih. Michaela Ceru poznajete ih nagrađivanog hita Juno, a Kat Dennings imate priliku gledati u filmu Charlie Bartlett koji se prije nekoliko mjeseci pojavio na dvd-u. Uz niz zanimljivih sporednih likova, tu je i nekoliko zanimljivih glazbenih trenutaka.
RT:72%
IMDB: 7.0
OCJENA: -4

četvrtak, 22.01.2009.

THE CURIOUS CASE OF BENJAMIN BUTTON

Počet ću s Benjaminom Buttonom iz dva razloga. Prvi je današnje objavljivanje nominacija za nagradu Oscar, drugi je što sam ga pogledao upravo neki dan pa su dojmovi još friški, a opet dovoljno slegnuti. Vjerujem da ste svi čuli, film ima 13 nominacija za naradu Oscar, a između ostalog (film, redatelj, najbolja glumica u sporednoj ulozi, najbolji scenarij napisan po predlošku) je po drugi put priskrbio nominaciju i Bradu Pittu, čija životna partnerica također ima razloga za slavlje budući da je i sama dobila nominaciju za svoje ostvarenje u Changeling.
Cate Blanchett i Tilda Swinton standardno odlične, Pitt bolji nego inače, dobri sporedni glumci (Taraji P. Henson nominirana je za najbolju glumicu u sporednoj ulozi), odlična režija Davida Finchera (Seven, Fight Club, Zodiac), boje i atmosfera uvlače vas u film, no film je u cjelini prilično hladan, nije zainteresirao za ljubavnu priču i ne bavi se dovoljno ozbiljnom problematikom o kojoj cijelo vrijeme pokušava progovoriti. Sva težina i tjeskoba nakon 160 minuta filma stavljena je u zadnjih nekoliko koje doslovce spašavaju cijeli film.
RT: 83%
IMDB: 8.4
OCJENA: -4

Pozdrav!

Pozdrav svim filmoljupcima!
Ovaj blog bavit će se isključivo filmom. Nema tračeva, nema nesuvislih i nepotrebnih informacija o privatnim životima glumaca i sl. Film, film i samo film. Predstavljat ću vam nove filmove kako ih pogledam, a box sa strane s vremenom ću nadopunjavati nekim starijim naslovima. Budući da sam u tom pogledu poprilično ispred naših kinodistributera, pisat ću velikim dijelom o filmovima koji tek trebaju stići u naša kina, pa će vam to biti i svojevrstan vodič. No svakako će biti i riječi o aktualnim kino naslovima kao i onim koje možete potražiti u svojoj videoteci. Kako sam napisao na drugom blogu, ukratko ću opisati svoj dojam, ocijeniti film, a ispod ću vam napisati kako stoji na IMDB i na Rotten Tomatoes, dvjema "najvažnijim" stranicama koje se bave filmom i ocjenjivanjem istog. Prva je glas naroda, a druga glas kritike.
Enjoy!